Emocije – kako se razvijaju, kako ih „osjećamo“ i „živimo“, izražavamo te kako one utječu na naše ponašanje – oduvijek su pobuđivale interes kod ljudi. Emocije su, kao što svi znamo, temeljni dio našeg svakodnevnog života i jasno je da sva svjesna bića, na ovaj ili onaj način, osjećaju emocije.
Međutim, moramo priznati da „emocionalna“ (a posljedično i socijalna) inteligencija nije nešto što je potpuno razvijeno kada se rađamo. Mnogima od nas izazov nije samo upravljanje emocijama, nego i njihovo razumijevanje – ponekad se osjećamo preopterećeno i teško se nosimo sami sa sobom i s drugima oko sebe.
Znanstvenici i istraživači diljem svijeta proučavaju emocije iz različitih perspektiva: psihološke, sociološke, neurobiološke (Goleman, 1996; Lindquist i sur., 2012), ali i odgojno-obrazovne (CASEL). Postupno, ali sigurno, ideja da emocije nisu samo nešto što “nosimo u sebi”, nego da predstavljaju puno više i da njihov utjecaj seže daleko dublje nego što pretpostavljamo, dobiva svoje mjesto u odgojno-obrazovnom diskursu širom svijeta. To potvrđuje sve veći broj publikacija, istraživanja i projekata usmjerenih na pitanje kako djeci, od najranije dobi, pomoći da počnu razvijati vlastitu, jedinstvenu, ali nužno potrebnu emocionalnu i socijalnu pismenost (Cavioni et al., 2023; Cefai et al., 2022; Tatalović Vorkapić, 2019).
U Europi je 2018. godine Glavna uprava Europske komisije za obrazovanje, mlade, sport i kulturu (EAC), zajedno sa Zajedničkim istraživačkim centrom (JRC), razvila važan dokument nazvan LifeComp Framework. On se opisuje kao „okvir za uspostavljanje zajedničkog razumijevanja ključne kompetencije ‘osobne, socijalne i učenje kako učiti’”.
Prema riječima autora, okvir je „nenormativan i može se koristiti kao osnova za razvoj kurikuluma i obrazovnih aktivnosti. Cilj mu je pomoći ljudima da oslobode svoj dinamični potencijal, samoreguliraju svoje emocije, misli i ponašanja. Namjera je da ljudi izgrade smislen život, da se efikasno suočavaju s kompleksnošću, da postanu uspješne osobe, odgovorni društveni akteri i refleksivni cjeloživotni učenici.”
Ovo će poglavlje prikazati temeljne elemente LifeComp okvira, ali s ambicioznim ciljem – proširiti njegov potencijal na djecu predškolske dobi i odgojitelje/ice, jer se taj ključni dio ljudskog života i razvoja u samom dokumentu eksplicitno ne obrađuje. Stoga će se u ovom uvodnom dijelu analizirati i kritički razmotriti ovaj značajni dokument, uz pokušaj određivanja niza teorijsko-praktičnih „pokazatelja” prilagođenih dobnom rasponu kojim se bavi projekt EDUSKILLS+SEU.
Pregledavanjem temeljenih elemenata LifeComp okvira, istaknut ćemo ono što se može prenijeti u realnost dječje dobi u dječjim vrtićima, s posebnim naglaskom na pružanje odgojitelji(ca)ma novog (ili proširenog) skupa alata za skladan i sustavan rad s djecom rane i predškolske dobi na razvoju njihovih socijalnih i emocionalnih potencijala. (Ovaj se dio povezuje i nadopunjuje u Odjeljak 2.5Poglavlju 1.4.).