3.1 Uvod u kompetencije odgojiteljica i njihovu ulogu u podršci socijalnom i emocionalnom razvoju djece

„Svjesno podučavamo ono što znamo; nesvjesno podučavamo ono što jesmo.“

Tko je odgojiteljica u dječjem vrtiću? Korthagen (prema Tatalović i sur., 2023) kontinuirano preispituje profesionalni identitet učiteljica i nastoji odgovoriti na pitanje što čini dobru učiteljicu. On kaže da ćemo kvalitetan odgovor dobiti ako postavimo dva pitanja: koje su temeljne kvalitete dobre učiteljice i kako možemo pomoći učiteljicama da ih ostvare? Stoga je ovo savršeno vrijeme da postavimo ta pitanja i ponudimo neke odgovore.

Odgojiteljica je stručna osoba koja planira, organizira i sudjeluje u provedbi odgojno-obrazovnog procesa. Osim što posjeduje stručna znanja i primjenjuje ih u praksi, trebala bi se znati prilagoditi nepredvidivim situacijama za koje možda nema teorijsko znanje, ali uz pomoć stečenih kompetencija zna ili je spremna riješiti problem. Profesionalnost odgojiteljica odražava se kroz njihove kompetencije, koje označuju skup znanja, vještina i stavova. Kompetencije su skup vještina, znanja i stavova koji na najbolji mogući način pokazuju učinkovitost rada zaposlenika.

Biti kompetentna znači biti sposobna, fleksibilna, imati autoritet, ali i ne samo posjedovati određene vještine i stavove, nego i znati ih primjenjivati. Drugim riječima, kompetentnost podrazumijeva znati postupati u određenim situacijama i utjecati na promjene koje se događaju. Kompetentna osoba je ona koja je odgovorna, ponaša se u skladu s pravilima struke, komunikativna je, tražen i voli pomagati. Zapravo, razvoj kompetencija ukazuje na potrebu za interakcijom s okolinom.

Kompetencija odgojiteljica prije svega se ogleda u djetetovom zadovoljstvu boravkom u skupini. Dijete čije su potrebe zadovoljene i koje se u skupini osjeća sigurno i prihvaćeno, lakše uči i prirodno se odgaja. Kompetentna odgojiteljica stalno postavlja sebi pitanje: „Zašto?“.

Primjerice:

• Zašto djeca plaču pri odvajanju od roditelja?
• Zašto im je možda dosadno u vrtiću?
• Zašto jedva čekaju ići kući?

Profesionalna uloga odgojiteljica uvijek uključuje težnju za boljim ili bi trebala težiti tome da odražava i sagledava svoju odgojno-obrazovnu praksu onakvom kakva jest.

Ponekad je odgojiteljici teško samostalno procijeniti što funkcionira dobro, a što ne. Kako bi svoj posao obavljala adekvatno, potrebna je kritička prijateljska perspektiva kolegica, jer pogled iz drugačijeg kuta često je vrlo koristan. U tome je ključno umijeće slušanja djece, kolegica, same sebe i vrtića u cjelini. Kompetentna odgojitelica je stručna osoba koja posjeduje specifična znanja, vještine i stavove usmjerene na razvoj i dobrobit djeteta.

Odgojiteljica stavlja dijete „u središte pažnje“ kako bi ga razumjela i time osigurala optimalan put razvoja u kojem je svakom djetetu omogućeno da u potpunosti razvije svoje potencijale. Na taj način odgojiteljica postaje vođa, su-stvarateljica razvoja i učenja te istraživačica vlastite prakse. Sama kompetencija nije statična kategorija, već razvojna, pa na temelju toga odgojiteljice trebaju biti spremne na cjeloživotno učenje i istraživanje.

„Sretni i ispunjeni učitelji, sretna i ispunjena djeca.“

Osim temeljnih kompetencija za rad koje odgojiteljice u dječjem vrtiću trebaju posjedovati (interakcije, inkluzija, različitost i demokratske vrijednosti, vrednovanje i planiranje; strategije poučavanja; okruženje za učenje, profesionalni razvoj te suradnja s obitelji i zajednicom), na proces odgojno-obrazovnog rada u domeni implicitne pedagogije značajno utječe osobnost odgojiteljice (Tatalović Vorkapić, 2017), njezini stavovi te određene cjeloživotne kompetencije, među kojima su posebno važne socijalno-emocionalne kompetencije (CASEL) i osobne i socijalne kompetencije te kompetencije učenja za učenje (LifeComp).

Socijalno-emocionalne kompetencije stječu se od najranije dobi i presudne su za životni uspjeh, što vrijedi i za odgojiteljice. One promiču uspjeh na osobnoj i profesionalnoj razini, ali i u drugim oblicima ponašanja u interakciji s okolinom, uz smanjenje stresa. Istodobno, one su ključne kompetencije budućih odgojiteljica, koji bi uvijek trebale biti spremne na promjene i cjeloživotno učenje. Riječ je o skupu kompetencija koje su također preduvjet za postizanje visoke razine dobrobiti i mentalnog zdravlja odgojiteljica, a time i dobrobiti i mentalnog zdravlja djece rane i predškolske dobi.